Razgovarao: Selvedin Avdić

 

SAVRŠEN METAK: Bezuslovna predaja muzike i poezije

Kroz razgovore, dopisnice i linkove predstavljamo vam album “Savršen metak”, produkt bezuslovne saradnje pjesnika Mehmeda Begića i muzičara Nedima Zlatara i Lea Šarića

 

Selvedin Avdić: Ima li ljepše sudbine za pjesnika nego da mu se uglazbe stihovi? U subotu će Basheskia i Edward EQ u sarajevskom klubu “Obala” svirati album “Savršen metak”. Na žalost, nećeš moći biti tamo, život je okrutan al šta da se radi… Šta ćeš te večeri raditi u Latinskoj Americi?

Mehmed Begić: Teško da može bolje, slažem se. To je ostvarenje sna, posebno meni kome je književnost umotana u muziku bliža od one na papiru. A na koncertu ću biti prisutan taman koliko je dovoljno, onim što sam napisao, i što je eto, inspirisalo Nedima i Lea da se upuste u ovu avanturu. Možda podesimo satove, pa u isto vrijeme ja sebi pustim album, a možda krenem sa pisanjem novog Pisma iz Paname. Nisam odavno.

Kada pišeš da li, bar ponekad, stihovima u mislima dodjeljuješ muziku?

Skoro pa nikada. Dešavalo mi se par puta da u glavi čujem melodije za koje pomislim da bi mogle biti dobre pjesme jednom, kad bih ih znao zabilježiti… ali da čujem melodije dok pišem, mislim da mi se nikada nije desilo. Čak i kad sam pokušavao ljudima pisati tekstove za buduće pjesme, ni tada… što je donekle problem.

Koliko se ta muzika razlikuje od one koju su napravili Basheskia i Edward EQ?

Nije lijepa kao njihova, ali to nadoknađujem bukom u raznim oblicima, uglavnom gitarskim distorzijama kakvim je dEUS završavao neke svoje pjesme u ranoj fazi. Kao što vidiš samo pričam o stvarima koje sam čuo i koje mi se sviđaju. Nemam svoju muziku, osim one koju neko može čuti dok čita moje pjesme, a to je već van moje kontrole.

Kako je uopšte počela ta saradnja, ko je kome prišao, ko je prvi pomislio na mogućnost ovakvog albuma?

Basheskia je glavni krivac što se sve ovo dešava. On je pročitao moju zbirku ‘Savršen metak u stomak’ i šta znam… svidjela mu se. Osjetio je da bismo mogli svi zajedno raditi. Ja sam to sa oduševljenjem prihvatio. Cijeli proces je trajao dugo, počeli smo raditi dok sam još živio u Sarajevu, prije više od pet godina. Obojica smo po prirodi povučeni, i čini mi se da lakše odustajemo nego bilo šta drugo… ali eto, na kraju smo uspjeli.

Bilo je padova, bilo je trenutaka kada je izgledalo kao da će od svega ostati samo uspomena na dobru ideju, ali kao po dogovoru, tada bi se jedan od nas trznuo, preuzeo inicijativu u nekom obliku, zadao akciju…

Kako je nastajao album, da li si učestvovao u stvaranju muzike, da li ste razgovarali o atmosferi pjesama, da li je bilo potrebe da objašnjavaš stihove, usmjeravaš autore? Ili se radi o potpunom povjerenju? Prije ovo zadnje, jel?

Da, potpuno povjerenje je bilo u pitanju… Isto tako, kad mi se učinilo da imam ideju vrijednu pominjanja, nisam šutio. Ako sam upitan za mišljenje i kad god sam imao čvrsto mišljenje o nečemu nisam se ustručavao da ga iskažem, da se usprotivim, ako je bilo potrebe, što se dešavalo vrlo rijetko, i obostrano… A to opet potvrđuje ono što si i sam pretpostavio – potpuno povjerenje, međusobno čitanje bez puno priče, ali i razgovor bez zadrške kada je potrebno.

Objašnjavati stihove ne volim, i kad god sam god doveden u tu situaciju po pravilu zeznem stvar, radije biram da ih svako tumači kako želi i može. Na sreću, mi nismo ni dolazili u tu situaciju da sam trebao bilo šta objašnjavati.

U jednoj pjesmi na gitari sviraš frazu iz Presleyeve pjesme. Čitao sam intervju u kojem Nedim Zlatar Basheskia kaže, ako se dobro sjećam, da imaš dobar osjećaj. Lijep je to kompliment, jer on zna o čemu govori, zar ne?

Odličan je osjećaj kad ti Nedim kaže nešto takvo, mada mislim da u ovom konkretnom slučaju nisam siguran da zna o čemu priča (smijeh). Sve što ja imam za muziku je ljubav. I sreću da su neki dobri drugovi tokom cijelog mog odrastanja stvarno znali svirati, pa sam od njih kupio te neke, meni zanimljive trikove, uglavnom vezane za muziku pedesetih.

Znaš li još nešto odsvirati na gitari?

Kada sam bio u najboljoj formi imao sam u malom prstu najjednostavniju troakordnu verziju repertoara za plažu. Bio je to sve hit do hita, da se drugari zbliže s prisutnim djevojkama dok ja maltretiram gitaru: ‘Stand by Me’, ‘Dok dobuje kiša (u ritmu tam-tama)’, ‘Oh Carol’, ‘One’… naravno i ‘La Bamba’ od koje sve i kreće i preko koje i sam naučio tri sveta akorda, pa se mogao prešaltati i na ‘Twist and Shout’…

Tu je i Cohenova ‘Lover, Lover’, Lover… na nju sam iznimno ponosan. Naučio me je Nedim Ćišić, tad smo bili nerazdvojni, a ja sam bio uporan i maltretirao ga da me nauči da sviram prokletu pjesmu… Na kraju je tako i bilo.

Svaka od tih desetak sa mog bivšeg repertoara ima sličnu istoriju. Neke me je naučio Dino Šukalo u vrijeme naših studentskih druženja, neke još ranije stari predratni drugar Koran Agan, koji živi od svoje gitare u New Yorku. Elvisova ‘Love me Tender’ je uspomena na davna druženja s njim.

Kakve su reakcije slušalaca na album?

Reakcije koje do mene dolaze su odlične. Da pomisliš da se ljudi zezaju s tobom. A onda, kad malo bolje razmisliš, zašto bi se zezali… Pokušava se nametnuti ta teza da je poezija dosadna. Može vrlo lako biti dosadna, ali sve može biti dosadno, kao i suprotno od toga. Mislim da su Nedim Zlatar i Leo Šarić napravili pravu stvar sa poezijom, a ja sam imao sreću da su odabrali moju za svoj rad.

Poklonili ste ga, može se besplatno skinuti sa neta. Da li ste razmišljali o nekom opipljivom izdanju, za staromodne kolekcionare, kao što sam ja? Doduše, ja bih najviše ploču volio imati, al daj šta daš…

Opipljivo izdanje je u planu od samog početka, samo nije bilo prilike i još uvijek je nema. Ali imamo san, a taj san je i plan. I desiće se, prije ili kasnije, u to sam siguran. A poklapa se upravo sa onim što si ti rekao da bi bila najbolja opcija – dakle ploča. Dok ne nađemo način da to uradimo, namjeravamo snimiti još nekoliko kompozicija, tako da bude pet sa jedne strane ploče, pet sa druge… Nije nemoguće, zajebano jeste, ali nemoguće nije.

Biće ploča! Od početka je ta vizija postojala. Šteta bi bilo da je ne ostvarimo. Samo treba skontati kako.

Dok sam čitao zbirku “Sitni sati u Managvi” stekao sam utisak da ti je terasa kuće u kojoj živiš najvažniji toponim. Šta se vidi sa te terase? Ako ti je mrsko opisivati pošalji fotografiju…

Nije mi mrsko opisivati, svakako fotografišem mislima… Na terasi imaš dvije mreže za ljuljanje i eventualno spavanje, i dvije mačke koje terasom gospodare. Starija se zove Stramer, mlađa se zove Siva (ili Gris, na katalanskom)… Stramer je dobila ime čim se rodila, a tad mi je rečeno da je mačak. ispostavilo se da nije. Tako da je ispalo još bolje da se zove Stramer. Siva je trebala samo proputovati preko terase, zato je dobila donekle nekreativno ime. Da sam znao da će ostati, nazvao bih je Joe.

Na terasi je mir i tišina. Kada svi zaspu, tada terasa oživi. Na terasi su flaša bijelog ruma i duhan za borbu motanja cigare, u slučaju da zatrebaju. Sa terase često jasno vidiš oluju u daljini. Ponekad se i približi, i donese onu famoznu tropsku zavjesu od kiše. Često ostane negdje u daljini kao predstava za oči. Terasa je poligon za snove. Ne može se to fotografisati. Ali bi se moglo sa nje uslikati drvo naranče zelenog ploda i drvo limuna, i banana, nekada bi na foto sesiju navratio i oposum… dođe često, posluži se hranom za mačke, čak mu ni ja ne smetam sve dok se ne mrdam. A ako bismo bili dovoljno strpljivi, svojim prisustvom bi nas prije ili kasnije počastila i crna iguana. Dobra je to terasa.

Može li doći do nastavka saradnje sa Basheskiom? Ima pjesama u ovoj zadnjoj zbirci koje čak i ja mogu vrlo lako zamisliti sa muzikom…

Naša saradnja ne prestaje otkako je započeta… Trenutno radim na novoj zbirci, i nekada se desi da Nedi pošaljem pjesmu koju sam upravo napisao. Posljednji put kada sam to učinio dobio sam ovaj odgovor: „Ova koliko je crna, toliko je i optimistična. Zabilježio sam je, da znaš… za budućnost i nove ploče.“ Šta je to, ako nije saradnja koja traje? Ja lično vjerujem da je sve što smo do sada uradili samo početak.

 

Nedim Zlatar Basheskia

Kada me nešto pogodi onda je to bezuslovna predaja

Kada sam prvi put usnimio recitaciju jedne Mešine pjesme, instinktivno sam napravio muziku preko toga. Svirao sam ne mareći za tempo, format kompozicije, zvukove i tehničke stvari, iz mene je samo izlazila muzika. Bila je to intuicija.

Baš kao što su to njegove pjesme (jednom mi je priznao da pjesma samo “ispadne” iz njega). Inače mi se poezija rijetko svidi, valjda zbog patetike i pretencioznosti koju nameće, ali kada me nešto pogodi, onda je to bezuslovna predaja. Vjerujem da se dobrom poezijom može puno više reći nego nekom drugom književnom formom.

Kada me ljudi pitaju zašto pravim album Mešine poezije, nemam odgovora. Vjerovatno je to jedna od onih stvari koje moraju da se dese. Ne razmišljam šta će to biti na kraju niti kako će biti primljeno.

Ove pjesme i muzika koja ih prati su vjerovatno jedna od najtežih stvari koje sam uradio kao muzičar i producent koliko god to patetično da zvuči. Najteža prvo iz tehničkih razloga, jer nisam znao šta pravim niti sam imao referencu na koju bi se pozvao, iz mene je samo izlazilo “to nešto” i ja nisam znao šta bi trebao biti rezultat. Najteže i zbog emotivnog pristupa, jer ništa dosada nisam ovako subjektivno pravio, slušajući recitacije u kojima se toliko nalazim i muziku koja je teško emotivna, a pri tome uspjeti izmaći se i uočiti kako šta zvuči ili kako bi trebalo da zvuči, što je bio moj glavni zadatak. Na kraju krajeva nije lako objaviti ovu formu u današnja vremena, kada svi očekuju komercijalnu formu muzike, klupske ritmove i slično.

Iz dosadašnje reakcije publike vidim kako su uglavnom iznenađeni (pozitivno ili negativno) na uglazbljenu poeziju, uglavnom, nešto ovako niko nije očekivao. I drago mi je što smo ovo napravili i znam da ćemo praviti još.

 

LINKOVI I KREDITI

Pjesme su iz drugarstva i zadovoljstva čitali:
Benjamin Bajramović, Alban Ukaj, Jelena Milušić i Amra Toska.
Jednu od gitara je na ‘Trubama jeseni’ odsvirao Adnan Salihović.
Autorica fotografija, omota, kao i virtuelne knjižice albuma je Korana Šegetalo – Delić.

link za download: https://www.dropbox.com/s/virbdb74t1is0es/B&ESM.zip

link za youtube plejlistu:

Link za booklet:
https://www.flipsnack.com/provincijalka/savrsen-metak-fdxmg5f3d.html
Objavljeno: 13.11.2015.

(zurnal.info)