fragmenti:

TO JE KAO

kad se od sebe odlomiš
i sve boli
sjenu u očima
pokušavaš sakriti
niko da ne vidi
kako je
pomračila sunce
i zvijezde
a vide
i nikome nije jasno
ne znaju
da lijeka nema
da si
sam sa sobom
protiv sebe
svoj najveći neprijatelj
srebreni si metak
presuda
tebi
koji o ljubavi sve zna
bas sve njene tajne
idiote priče
koja te sa ruba litice
u bezdane baca

SVIJET NA DLANU

ponekad mi se čini da imam cijeli svijet na dlanu.
sve je na svome mjestu i savršeno.
poput kratkog momenta –
vraćam se mislima o nekom
dalekom prozoru
zemlje
čiji jezik ne razumijem.
da li će ikada sve biti jasno
poput izvora planinskog potoka?
možda je tamo moj početak.
možda ću jednom biti losos.