Ova je knjiga još jedan prilog ljudskoj neutješnosti. Kad god krenem pisati o Mešinoj poeziji uhvatim se kako pišem pjesmu o kiši, o glazbi, o prijateljstvu i ljubavi, o kasnim noćnim satima koje znamo provesti dopisujući se. Ubrzo shvatim kako za tim nema nikakve potrebe. Nema tog stiha niti rečenice, koja može opisati glazbu koju čujete kad čitate Mehmedove stihove. Ne postoji prijateljskiji zagrljaj od istih tih pjesama. Ne postoji tako uporna, duga i tužna kiša. Ni tako neutješna ljubav. Ni te duge sanjarske noći ne postoje više nigdje. Osim u Mehmedovim pjesmama.

Marko Tomaš