Meša je, iznova, misli i osjećaje pretvorio u krugove koji se preklapaju. Vodi nas iza ogledala očekivanog, u nama daleke i/ili bliske krajeve, svjedoči o tragičnom osjećaju života, traži i polemizira o svome mjestu u svijetu, ljubavi, politici, revoluciji, zapaža sitne detalje koji jedino pjesnicima ne promiču. Meša je ostavio nove tragove u jeziku na kojem još uvijek vjerujem da sanja.